Hraniteljstvo ili porodični smeštaj predstavlja jedan od najprimerenijih oblika zaštite dece lišene roditeljskog staranja, što promoviše i član 20. Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima deteta, koju je i naša država ratifikovala i time se obavezala da je i primenjuje. Prednosti hraniteljstva za razvoj deteta su u činjenici da dete nastavlja da živi u porodici stičući pozitivna iskustva porodičnog života, uz osećanje zaštite i sigurnosti. Istovremeno, čuva se kontakt sa prirodnom porodicom i stvaraju se uslovi ( ako je to moguće) za povratak deteta u nju.

Postupak za ulazak deteta u hraniteljsku porodicu do skoro podrazumevao je stručnu obradu, procenu i ocenu podobnosti porodice od strane tima centra za socijalni rad i odluke tima centra za socijalni rad sa čije je teritorije dete, da detetu odgovaraju uslovi koje porodica hranitelja pruža. Kontakti sa detetom i hraniteljskom porodicom su se odvijali nadalje, najčešće u okvirima propisanog stručnog postupka i plana rada sa detetom.Sada svaki budući hranitelj mora prethodno da prođe i stručnu pripremu, nakon koje se odlučuje o njegovoj podobnosti za bavljenje hraniteljstvom.

Poslednje ažurirano ( četvrtak, 04 februar 2010 19:30 )